Recenzija: Žugi & Flowdeep – 7 Grama EP by Intro

“Ja sam počeo repat na dan kad sam presto sisat i prestat ću repat ak počnem sisat.”

Željeli mi to priznati ili ne, sa pojavom grupe High5 su se do tada mirne hrvatske rap vode poprilično uzburkale. Vratio se onaj East Coast/West Coast tip beefa i započeo je novi Boom Bap/Trap rat komentara i mišljenja gdje su slušatelji i ljubitelji Hip Hop kulture, iz ne znam kojeg razloga, primorani odabrati stranu. Ne daj Bože da ti uhu godi i jedno i drugo. Jedan od tih koji vole i jedno i drugo je Žugi, dečec s kvarta, preciznije iz Dubrave. Za one koji ne znaju, Žugi je nazad u danu bio dio NZS ekipe preko koje je upoznao Riđi Riđeg i ostatak škvadre iz tadašnje grupe ZgRhymes. Sve pjesme na albumu je producirao Flowdeep, koji je na dodjelama Hip Hop Unity-a dobio nagrade za producenta godine za 2013. i 2014. “7 Grama EP” je njihov zajednički projekt.

“7 Grama” započinje Žugijevim kratkim predstavljanjem publici, nakon čega slijedi “56” lajni kojima nas uvodi u svoj svijet. Razlika između nekadašnjeg Žuga Lonelija i današnjeg Žugija je vidno primjetna. Žugi je puno tvrđi i direktniji, flow daleko napredniji, a snaga glasa osjetna, ne samo na ovoj pjesmi već kroz cijeli EP. Instrumental se sastoji od dva dijela, gdje je prvi malo veselijeg tona, dok je drugi ozbiljniji i fokusiraniji.

Pjesma “33 banda” je jedina za koju je napravljen i spot. Kroz pjesmu Žugi shout-outa cijelu 33 ekipu. Za sada, ovo je vjerojatno njegova najprepoznatljivija i najprihvaćenija solo pjesma. Kao što je Drake ispopularizirao YOLO, tako je i Žugi isfurao “Samo tvrdo, nema labavo”. Nije rijetko da čujem i vidim kako ekipa viče “nema labavo” kroz pjesme i statuse. Uvjeren sam da gomila ljudi odlične Žugijeve versove već zna napamet jer prije nego što produžite na ostatak pjesama ovo se nekoliko puta okrene na repeat. Ovo je pjesma koja je nezaobilazni repertoar na live nastupima. Osim ako ne želite započeti nerede u publici i tražiti bis. Flowdeep je za ovu pjesmu napravio jedan od najboljih instrumentala koje sam čuo u zadnje vrijeme. Sample Brun Dalibora je odlično iskorišten.

Da sam pjesmu “Sjenoboks” čuo zasebno, a ne u sklopu “7 Grama EP”-a ne bih znao da li je to Tiborova ili Žugijeva pjesama jer je komotno mogla biti i njegova pjesma na “Pacinu”. Kako Tibor u svom versu kaže “ne volim refrene” primječujem da pjesma stvarno i nema refrena, umjeste toga je DJ Noki Nole par puta ogrebao ploču samplirajući B.I.G-ov “Thundering, shaking the concrete”. Zanimljivost: “Tibor & Kali – Dim i to EP” nema niti jednog refrena. Instrumental je najmračniji na albumu i jako me podsjeća na tip produkcije koju radi KolAK47.

Jedina pjesma koja nije striktni rap reprezent je pjesma “Konto” u kojoj Žugi repa o svojim financijskim vještinama i fintama koje je potrebno znati kako bi došao do vruće parice i zadržat glavu na ramenima.

Kao što sam rekao na početku recenzije, High5 su napravili podosta turbulencija svojim pojavljivanjem i dok su kod nekih ostavili odličan dojam, ima i onih koji osuđuju taj novi zvuk. “Frejm” je otvoreno pismo hejterima i odgovor na njihove komentare. Žugi jasno daje do znanja nekoliko stari. Svjestan je toga što dio publike misli, no to mu nije bitno jer smo slobodni “slušat bandu ili da se pravimo da nas boli uvo” i da se ne misli mijenjat zbog drugih ljudi i njihovih komentara. Koliko je Žugi sazrio, ne samo stilski, već i karakterom ovdje najviše dolazi do izražaja. Kao i “56”, instrumental se sastoji od dva dijela. Prvi dio ima dozu napetosti i nervoze, a drugi dio ponovno postaje mirniji i tu dolazi do izražaja Žugijeva ozbiljnost riječi.

“Asasin” je prva pjesma koja je izašla i najavila projekt. Reprezent tematike, Žugi je objasnio tko je glavna “ubojica” u kvartu i rap igri. Pjesma je pun pogodak i mislim da su se sva žedna uha nakon slušanja ove pjesme postala još žednija u isčekivanju cijelog albuma. Drugi vers je definitivno najjači vers na cijelom albumu. Instrumental je jedan od tvrđih beatova na “7 Grama” i zvuči odlično. U isto vrijeme najveću zamjerku na ovoj pjesmi imam na mix koji je poprilično mutan ili je namjerno tako napravljen kako ostavio ciljano prljavi zvuk. Uz instrumental za “33 Bandu” ovo je još jedan favorit.

Cijela “Disko Kugla” podjeća ne nešto što su Žugi i Riđi radili nazad u danu. Od instrumentala koji užasno podjeća na to doba, takav je i njihov flow i takvi su versovi. Jedan od MC-a kojeg je uvijek ugodno čuti je Riđi Riđ. Osim versa, tu je i dio intervjua u kojem Riđi govori da ne kuži ljude koji ne kuže kako se oni samo zajebavaju dok rade glazbu, kužiš? Oba versa su napravljena sa dozom humora, ali obojica ih završavaju s jasnom porukom kako High5 spada u posebnu kategoriju (dobro, loše i High5) i kako su ostali daleko iza. Lijep način za završetak prijekta i ugodan put u nazad u dane.

Najslabija pjesma na EPu je “Konto” mada je jedina tematska. Iako najslabija, pjesma nije skip. Pored ostalih reprezentova ona se jedina nije uklopila u cjelinu. Vjerujem da postoje ljudi koji zbog činjenice da je Žugi dio High5 neće ovom EP-u dati priliku i odvojiti svoje 22 minute. No, “7 Grama EP” je nešto što bi definitivno trebalo poslušati ako volite Boom Bap zvuk. Ako ne vjerujete Žugiju, vjerujte Flowdeepu. Htio bih pohvaliti Flowdeepa i instrumentale koji su se našli gore. Kao što to biva u Hrvatskoj, EP nikada ne postane LP. Zamjeram kratko trajanje jer Žugi ostavlja dojam da ima još ideja za koje se nadam da će ugledati svjetlo dana.

By: Intro