Target – Direkt (Intro)

Donosimo Targetov novi tekst koji predstavlja svojevrni intro za njegov novi materijal, kojeg najavljuje za kraj ove godine.
Tekst pročitajte u nastavku posta.

DIREKT

osvrt na danasnjicu u direktnom rap izricaju

Sljedeci rutinu, nazovimo to tako, rap lirike Tram 11-a kojoj sam i sam kao njen akter pridonio, tokom “tog” zapisivanja rap kitica, bolje znanih kao versova, dosao sam i do nekih novih spoznaja o samom svijetu tj drustvu kojeg smo kao mladi rap izvodaci, stvaraoci i artisti opisivali u svojim rimama. Direkt je samo nastavak, naseg, kak’ su to znali rec’ socijalno angaziranog rap-a, a “udara” na sva mjesta koje General Woo nije dotaknuo u “padu sistema”, naravno u Target-ovom stilu.

Radi se naime o svjesnosti! Svjesnost, kazu mnogi mudri ljudi na svijetu je stanje uma koje je toliko razvijeno da samo kreira svijet oko sebe. Nasuprot tome, postoji ne-svjesnost koja slijedi rutinu svjesnog dijela populacije, zatocena u tom stanju uma zbog svih zamrsenih i izproizvedenih, sid-e-pojava nase “svojeglave” prirode.

Ljudi su u pravom obliku svojeg’ postojanja DOBRI! Dok danas na svijetu imamo raznolike devijacije naseg bitka, pretvorene u strojeve unistavanja u korist samodobiti, cije primjere mozemo naci od politike, zabave i estrade, do sportskih djelatnika koji “varaju”(?!?), u svojoj fizickoj predispoziciji, u Sportu koji je najljepsa drustvena igra, gdje se ljudi susrecu i komuniciraju, cak i bez rijeci… Ak’ smo izgubili nekaj kaj nas pokrece, zamisljeni smo stali, nesvjesno gledajuci kaj se dogada i kak’ se moze uopce dogoditi da neko odluci postupiti na nacin koji uopce nepostoji medu nama, ljudima, (zivotinje su primorane na divljinu, dok nama govor, koji je i sam nastao od pocetnih glasova, pomaze da opisemo situaciju, te se tako i bolje i bolje sporazumijemo), i mozda smo “tada” i pali na “guzicu” od koje se vise nismo ni uspjeli dic’, kao covjecanastvo. Nevjerujem da su nas “stvoreni” monstrumi intelekta pokorili svojom odlucnoscu da naprave suprotno iz prkosa vec postojeceg, kako bi bili prepoznati, a ako i jesu ovo je direkt u njih, a i za sve one kaj spavaju pod njima, takvim “zlocestima”, da se probude i prikljuce u novom dobu, dvajsprvom stoljecu u vedroj atmosferi primamljive konkurencije ljudske dosjetljivosti.

Vele da ‘ma 6000000(milijona) nacina za umrijet, pa izaberi jedan, a takoder postoji i sestmilja nacina za zivjet, a koji je tvoj? Svaki dio planeta se razlikuje jedan od drugog, mada su u svojoj biti iste sve zajednice organizama, zivih bica, od zivotinja do “akadenika”. Da ne duljim s tim, po onom kaj ja znam o svemu, sve je to Hip Hop! provjerite blog knjigu na netu, u buducnosti… Ugl, stvar je u jezicima i pismu u ovom novom dobu. Znamo svi da se nemremo slozit u potpunosti sa svakim, da je Bog pobrkao jezike srusivsi Babylonsku kulu i da se svadamo koji je izraz pravilan za koju stvar, dok klinci, to smo Mi, vec pricaju ko Simpsoni mislima, zbog svoje otvorenosti. Citanje je osnova razumjevanja, to je onaj korak izmedu svjesnosti i nesvjesnosti, a citanje sa razmjevanjem je rijesenje za uspjeh, danas. Tesko je “uletit” na prvu, jer postoji miljun stvari s tisucama pojmova na stotinu jezika o jednoj stvari i spojit sve to u jednu cjelinu i jos uz to objasnit i opisat ju je, bogme, posel. Ja mislim da bi trebalo prepisat mnogo knjiga koje su “tu” i po kojima se ljudi “ravnaju” iz jedinog razloga, jer se je svijet razvio, i raste svakim danom.

Ljudi su sve pametniji i pametniji! Mislim da su svjesniji postojeceg.

S tim’ dolazimo do, nebitne, ali isto tako zanimljive, cinjenice da smo bica sacinjena od fizickog, duhovnog i umnog kretanja naseg postojanja, koje odreduje (opisuje) nas stav. Spominjem to, jer nas taj stav, stavlja, a i izbavlja iz raznih situacija koje susrecemo na nasem zivotnom putu. U ljepim stvarim svi uzivamo, a ajmo se prihtvatit onih losih, negativnih, koje nas “ubijaju”. Obrazovanje nas uci pristupu u drustvu, profesija nas praksira u izvedbi, psihologija nam objasnjava sta radimo, a, nazalost, postoji i psihijatrija, koja nas pokusava izljeciti tj izvuci iz rupe u koju smo pali. Ta rupa (bez dna) pokorava covjecanstvo i mnogi rapperi, a i ostali aktivisti pokusavaju ljude izvuci, iz samih sebe…

Prijatelji i dobri ludi postoje! Dal’ znate gestu u crkvi na kraju mise kad zupnik veli da damo ruku jedni drugima, bliznjem svom, pa se svi gledaju i sremezljivo se rukuju?! Zupnik je mudar i tim apelira da se ljudi upoznaju, a ne samo da se znaju iz videnja, jer dolaze na isto mjesto!! word to da wize!

“Baloon mind (state) theory”

Citajuci zadnje bestcellere koji su brijali na prelasku u dvajsprvo stoljece Puablo Chuela, celestinska prorocanstva, Razgovore s bogom, a cak i Harry Pottera, moze se skuziti da svi ti autori imaju pravo o samom postojanju bitka, mozda bez pravih dokaza, ali ih intuicija vodi ka istom zakljucku, koji je tu cijelo ovo vrijeme, znaci samo nam trebaju informacije! Bice ima fizicki oblik, um koji upija okolinu i daje informacije na temelju razumijenog, sta uciniti sljedecim korakom, nizi oblici zivota to prihvacaju na sebi il’ se samo krecu izmedu ostalih svari, a od tog stupnja smo se i svi razvili, kolko samo stanica ima u ljudskom organizmu i zakej nosorog ima slicnu gradu ko divlja svinja kaj se cubi ko ona riba s bodljama po sebi!?, i duha kroz koji bice dise, a koji nosi u sebi sve sto je nama kao jedinki poznato i koji nas obasjava, tipa aura. Tak’ da bi htio reci da je covjek najbolji primjer balonu, i napuhavamo se tak kad cujemo, sim i tam, samo zdrav duh i zdravo tiijelo da nas tlak ne strefi! Ajmo reci da su svi ljudi baloni! Kao mali si nenapuhnut balon, jer je dijete jos na pocetku svog bitka (bitkom se naziva nase ja, ono kaj je odredena osoba, koja je bit pojedinca do pojedinca, po cem’ se razlikuju, i moze se reci da je bitak ista osnova od koje svi dolazimo, da smo “ljudi”, ne “pa ljudi smo nismo gusteri”, nego ljudi smo, nismo, kajjaznam, dimnjacari koji provaljuju u stanove…), a kad se napuhne tj kad naraste, onda “letimo” po svud’. Postoje razliciti oblici balona, razlikuju se po bojama (u paleti boja bar ima bezbroj nijansi), a po svom stupnju razvijenosti i znanja vidljiv je oblik balona tj dali je balon napuhnut do kraja il je na pol. Covjek kak’ je inteligentan tj zakljucuje i ravna se po onom kaj mu je u glavi, stvara svijet oko sebe. U tom svijetu se nalaze i drugi ljudi, baloni, koji su slicni, to ih i privlaci jedne drugima i zbog tog se nalaze u medusobnoj blizini, *a zbog medusobne blizine rastu u svom obliku, tako da imamo crvene balone koji su duguljasti, crvene debele balone il kobase crvene balone kaj se savijaju, a takoder i tamno-svijetle, bez, oker il zarko crvene balone koji su napuhnuti, u zraku, ispuhnuti ili zavezani kao ukras na rodendanu. Ako priblizimo crveni i zeleni balon tokom vremena mozemo dobiti i smedu nijansu balona, zbog cega i postoje razlicite nijanse ljudskih puti. Nasa “napuhanost” tj znanje koje posjedujemo dize nas i pokrece na nasem putu, kao balona, i to je u biti nas duh, ono kaj “mi” jesmo, a to kaj jesmo ima naziv, od titula, zvanja, profesija, imena do nadimaka i izraza koje mozemo i napisat flomasterom na balon. Unutar skupine balona, koji su kak’ smo rekli slicni dolazi do medusobnog povjerenja, dopadnosti i simpatije i to nas stvara skupinom balona “te” vrste, a kak’ smo sami za sebe posebni kao jedan balon vidimo i biramo balone koji su po nasem ukusu, a nezaboravite da ima puno balona, i onih koje znamo i oni koje jos nismo susreli ili vidjeli. Neki baloni se prije napuhu, neki se teze napuhnu.

Stvar je u tome da pri napucenosti balon od trenja s dodirom s ostalim balonima moze i puknut, pa se svi prestrasimo kaj je grunulo… Zato sam uzeo primjer balona kao ljudskih dusa i nas samih, jer mada smo svi baloni koji oraspoloze covjeka i super su ukras, ponekad i nejdu jedan pored drugog ili se razlete po cijelom nebu. Tak je i kod ljudi, i siljenje bliskosti il nerazumjevanje, kod balona bi to bila velicina kol’ko je napuhan balon, nas moze dovesti do toga da se raspuknemo, na ovaj ili onaj nacin, ali uglavnom da zavrsimo na podu kao probuseni balon. I to se dogada svuda oko nas, tim nas hrane na televiziji i najtuznija, u biti najnerazumljivija je stvar, kako nas je to uopce pocelo privlaciti, jer smo takav svijet probusenih balona poceli prihvacat’ kao normalnost, a u zadnje vrijeme i napuhavamo balone u toj atmosferi (?!?!?).

Rat oko prostora, podrugljivost zbog nijanse ili zavist radi velicine nas samo sputavaju kao slobodene letace koji se takoder mogu probusit zbog tjeka dogadaja u koje su otpuhnuti. Lose ljude, govorim o negativnim ljudima koji znajuci da grijese rade protiv svih, takoder vodi (uocavamo ih, jer su stvoreni vec od prije; mane, kritike, lakomislenost, ljenost pomazu u odgurivanju ljudi u samocu) isti cilj – da bude “dobro”, u krugu u kojem jesu. Kako je doslo do neceg neprirodnog, govori nam povijest tako da je zadatak svima nam’ da se malo izobrazujemo kako bi bolje vidjeli svijet oko nas i mak’li lose stvari koje smo napravili sami sebima kao covjecanstvu, i da obojimo nebo kak treba. Sljedi par udaraca na korumptirano kapitalisticko drustvo…

*(zbog medusobne komunikacije i interakcije na podrucju na kojem su, njihov krug raste il se smanjuje, kao i blizina tj udaljenost na kojoj komuniciraju. Tako se ljudi udruzuju i od tog, bliskosti i slicnosti, nastaju drzave, grupe, i kako nazivaju “nepostojeca” udruzenja, “svijetovi”. Svijetovi imaju svoje znakove koji ih predstavljaju i kojima se ponose, i recimo zastave su dobar primjer kako su boje povezane).